Gimnazija Dr. Ivana Kranjčeva Đurđevac

U petak navečer, 19.travnja u 19.00h, hol Gimnazije Dr.Ivana Kranjčeva pretvorio se u kazališnu pozornicu. Naime, Dramska skupina škole odlučila je, baš na mjestu gdje je počela sa svojim radom, obilježiti i pet godina svog djelovanja. 

Dramska skupina osnovana je u drugom polugodištu  školske godine 2007./2008.na inicijativu učenica Mateje Miloloža, Ane Puhač i Nives Lukanec, a prvu predstavu, adaptaciju Shakespearevog  komada „Ukroćena goropadnica“, izvela je 23.travnja 2008., za Dan grada. Ta predstava zapamćena je po tome što su, zbog pomanjkanja muških članova ekipe, muški članovi glumili ženske uloge, a djevojke su glumile muškarce. Toga se sjeća i Nikola Cik, jedan od trojice prvih muških članova dramske koji kaže „najsmješnija uspomena (možda ne baš i najdraža, pogotovo ne tada jer mi je ta ideja bila skoro pa odvratna) bilo je zamjena muških i ženskih uloga u Ukroćenoj goropadnici. Konkretno oblačenje ženske odjeće na samoj predstavi je sigurno bilo nezaboravno. Nastojati suzdržati smijeh bilo je ravno nemogućoj misiji- sjećam se da sam se morao suzdržavati uopće pogledati prijatelja Suxa na pozornici„.

Od tada je kroz dramsku skupinu prošlo ukupno 60 učenika koji su izveli 10 različitih predstava. Nakon „Ukroćene goropadnice“ uslijedila je adaptacija mjuzikla „Opaka“, Shakespearov  komad „Romeo i Julija“, adaptacija romana „Znaš li čuvati tajnu“, autorski tekst učenice Mateje Miloloža „Shakespearova imaginacija“, edukativni komad za učenike osnovne škole „Nije tata za sve kriv“,autorski tekst učenice Ane Puhač „Drugo lice ljubavi Sanje i Marka“, a s povećanjem broja članova skupina je počela izvoditi autorske tekstove voditeljice skupine, profesorice Ane Huzjak Kišivan. To su bile predstave „Red Karpet“, „I živjeli su…do kraja svog života“ te „Božićna večera“, predstava koja je izvedena u suradnji s djevojačkim zborom gimnazije.

Priredba povodom pet godina djelovanja skupine osmišljena je kao osvrt na sav dosadašnji rad tako da je publika imala prilike vidjeti fotografije sa svih izvedenih predstava, pogledati neke od skečeva iz predstave Red Karpet, kao i neke nove, te poslušati glazbene izvedbe učenika škole. Tokom priredbi članovi su se prisjetili i svih zajedničkih izleta u kazališe na predstave „Cigle svete Elizabete“, „Turbo folk“, „Briljantin“, „Čudo u Poskokovoj dragi“ te izleta u adrenalinski park i u Graz.

Svoje viđenje dramske s publikom su podijelili i učenici i voditeljica skupine. Članovi dramske istaknuli su da im je dramska pružila puno zafrkancije, zabave, opuštanja na početku ili kraju školskog dana, pomogla im da steknu više samopouzdanja , omogućila da bolje upoznaju neke ljude i steknu nova prijateljstva i kako kaže Ivana Škriljak  „bila je puno, puno više od hobija-za mene najdraži školski predmet“. Upitani da li bi drugima preporučili da se uključe u dramsku, članovi su odgovorili jednoglasnim da. A razlog je sljedeći, kako kažu:  „Postat ćete otvoreniji, opustit ćete se i pronaći nove prijatelje. Idealno je ako još k tome volite i glumiti. Ili ako volite ići na fešte. To je jedna od rijetkih stvari u školi koje nisu dosadne. Tko ne ide, ne zna kakvu zabavu propušta.“  Nikola Cik još dodaje:

„Preporučio bih definitivno svakome da se uključi u rad dramske grupe jer je to stvarno jedna odlična aktivnost. Ipak, treba imati na umu da nije to baš za svakoga. Često je volja dovoljno snažan motiv i može nadomjestiti i neke naše slabosti, ali za glumu stvarno treba imati smisla i biti spreman pošteno se naraditi. Kada se danas sjetim koliko smo svi zajedno sati proveli na probama i u pripremanju predstava (možda se to može mjeriti i u danima) za samo sat i pol izvedbe ne mogu odoljeti a da se ne zapitam nismo li bili ludi što smo toliko svojega vremena, truda i energije trošili na dramsku. Za to se nisu dobivali ni novci, ni ocjene, ni bodovi za upis na fakultet, a i slava je bila prilično kratkoga vijeka. No, ostale su divne uspomene, nezaboravni doživljaji, prijateljstvo i neprocjenjivo iskustvo. Radi toga se je isplatilo.“

Na to se nadovezala i voditeljica skupine, koja kaže da joj je dramska također najdraži školski predmet i  ostvarenje srednjoškolskog sna jer svoje najdraže uspomene iz srednjoškolskih dana veže uz predstave koje je njen razred izvodio. Ona tako kaže:  „Biti voditelj dramske skupine u isto je vrijeme i teško i izuzetno zabavno i izazovno. Teško je zajedno s glumicima strahovati prije početka predstave, znojiti se i trpjeti grčeve u želucu, ali je istodobno i uzbudljivo. Teško je zajedno s njima se crvenjeti kad jedna stvar pođe krivo, ali je prekrasno s njima skakati od veselja kad ostalih 99 prođe dobro.  I ne samo to. Dodana vrijednost dramske skupine je ta što sam svoje učenike upoznala na jedan sasvim drugačiji način. Na dramskoj mogu upoznati njih kad su opušteni, mogu saznati što ih veseli, čemu se smiju, kako se nose sa strahom, često puta i što ih muči, koga vole, a koga ne, što žele u životu i o čemu sanjaju. Zbog dramske samo još više volim svoj posao i zbog nje se osjećam ispunjenije. Dramska je šlag na torti. A bit dramske nisu ni predstave, ni probe, ni scenariji-bit je ovih 60 ljudi koji su dramsku oživjeli. „

Na ovoj priredbi dramska se skupina oprostila i od svojih najstarijih članova, njih 21, koji su, kako kaže voditeljica, bili najbrojnija i najotkačenija generacija koja je pohađala skupinu.