Gimnazija Dr. Ivana Kranjčeva Đurđevac

Dana 11.04.2015., u subotu u 2 sata ujutro, učenici talijanskog jezika, profesori te ostali zainteresirani otputili su se na tradicionalni godišnji izlet u Italiju. Nakon Verone, Venecije, Bologne i ostalih mjesta, ovog puta odredište im je bila Padova. S obzirom da sam i sama bila jedna od suučesnika ovogodišnjeg putovanja, dopustite mi da vam prenesem svoje dojmove.

U grad smo stigli oko 11 prijepodne i prvo na što smo naišli po ulasku u grad bio je glavni trg Padove, Prato della Valle, koji je ujedno najeći trg u Italiji i jedan od najvećih u Europi. Kružnog oblika, okružen vodom, ispunjen raznim drvećem i ukrašen s čak 78 kipova raznih umjetnika, autora, glumaca i znanstvenika iz Padove, trg je mnogima mamio dah te bio idealna pozicija za desetke selfieja. Nakon kratkog razgledavanja trga, nastavili smo dalje, a s obzirom na to da je Padova poznat kao grad mnogih svetišta i crkava, uputili smo se u najpoznatiju, crkvu svetog Antuna Padovanskog, gdje su sačuvani i dijelovi njegovih posmrtnih ostataka. Pogledavši ovu eklektičnu uređenu baziliku, svratili smo u centar obrazovanja Padove – padovansko sveučilište, jedno od najsarijih i najvećih talijanskih sveučilišta. Ovo sveučilište, ukrašeno brojnim grbovima iz različitih zemalja i pokrajina (uključujući i Dalmaciju) vjerojatno je najpoznatije po tome što je na njemu predavao i Galileo Galieli, jedan od najvećih znanstvenika u povijesti. Kad smo završili s ovim posjetom, krenuli smo prema drugom trgu, Piazzi della Frutti, središtu društvenog života Italije te usput prošli kraj nekoliko elitnih kafića i vrlo interesantno obućenih svatova. Na Piazzi della Frutti je završio službeni dio našeg razgleda te je započelo četverosatno slobodno vrijeme, uglavnom utrošeno na pronalaženje restorana, kafića, slastičarnica, dućana i povoljnih mjesta za slikanje. I, naravno, korištenju besplatnog gradskog wi – fi – ja, koji je uvelike pomogao sveopćoj dobroj atmosferi. Oko pola 5 zapustili smo se prema našoj zadnjoj postaji, svetištu jednog od najpoznatijih hrvatskih svetaca, Leopolda Bogdana Mandića, gdje smo ujedno kupili i suvenire (s obzirom da ih je, nažalost, u Padovi teže naći). Tamo smo posvetili dio vremena molitvi i sabranom razgledavanju svetišta. Po završetku razgledavanja krenuli smo kući i stigli u Đurđevac u nedjelju, oko pola 2 ujutro.

            Sve u svemu, unatoč relativno maloj količini posjećenih mjesta, izlet je bio vrlo interesantno, poučno i nadasve zabavno iskustvo te mogu samo željeti da će i iduće godine biti organizirano neko slične kvalitete te žaliti one koji se nisu odlučili pridružiti nam se.

Klara Kolar

4.a