Gimnazija Dr. Ivana Kranjčeva Đurđevac

„Köszöntés, Magyarország ! Köszöntés, Budapest !“ – zborili su naši maturanti prošle subote, 29. ožujka 2014. , kada su ugledali Biser Dunava sa Gellért – hegya. Odlučivši iskoristi do kraja posljednje dane bezbrižnog života do državne mature, uputili su se u Srce Europe. Spuštajući se sa Citadele, prelazeći Széchenyi lánchíd ispod kojeg teće žila kucavica grada Árpáda i Habsburgovaca, dočekali ih je nezaboravna pustolovina.

Halászbástya, Budavári Palota, Erzsébet híd, Országház, Szent István-bazilika, Váci utca, Andrássy út, Hősök tere su jednako očaravjući kao i mali zakutci u kojima se katkad čuje pokoji csardas ili Lisztova rapsodija. Šećući ulicama, budi se stari duh monarhije i čini se kao da  sav sjaj i raskoš prošlih vremena nikada nisu isparili, kao da je u nekoj staroj i pomalo već zapuštenoj csardi vrijeme zauvijek stalo.

Kad Sunce zađe, a Mjesec svane i zvijezde zabliješte na noćnom svodu, tad pale se petrolejske lampe i izobličene sjene drevnih bedema i tmurnih vodoriga stapaju se s mozaikom gotičkih vitraja. Na Dunavu, kao na ogledalu, treperi svijetli odraz usplamtjelog duha netom probuđenog iz sna. Tko god se uputio na vrhove Bude ili uvale Peste, neka se osvrne i dobro pogleda oko sebe jer tko zna na što će sve tamo naići.    

Tomislav Luka Periša, 4.a