Naše „Dijačke membe“ nakon objavljivanja u Jureku i Koprivničkom književnom godišnjaku putuju i u ostale kajkavske krajeve Hrvatske. Objavljene su u 3. broju časopisa „KAJ“ za 2012. godinu, zajedno s dijelom teksta prof. Seleša o projektu njegovanja kajkavštine u kojemu su nastale. Tekst i „Dijačke memebe“ mogli ste već prije pročitati među dokumentima prof. Seleša, a sada možete pogledati i snimku recitala „Dijačkih memebi“, kao i recital „Kalnovečki razgovori“ , koji je prethodio recitalu „Dijačkih membi“ jer je prof. Ostojić oboje postavio na YouTube.
U mojoj arhivi ima zanimljivih školskih zadaća i literarnih radova koji su išli na međuopćinske, županijske, bili predloženi na državni Lidrano, a jedan se tamo i našao. Već neko vrijeme planiram nešto od toga objaviti na našim školskim stranicama, a za početak sam se odlučio za dva rada vaših profesorica koje su bile moje učenice: Ane Huzjak i Martine Tišljar (donedavno Babec). Pročitajte!
P.S. Danas (četvrtak, 24.11.) sam u svojim ormarima u školi našao još jedan tekst AneHuzjak pa zahvaljujem Toniju Cestaru što ga je odmah danas prekucao tako da i njega možete pročitati. Planiram srediti i druge starije tekstove, koje nemam u kompjutoru, pa ih onda objaviti. Očekujem i vaše komentare!
Prof. Zdravko Seleš
RECENZIJA MIHAELE CIK U "ZAGREBA ESPERANTISTO"
U rujanskom broju esperantskog časopisa "Zagreba Esperantisto" izašla je recenzija romana bengalskog pisca Trailokyanatha Mukhopadhyaya "DAMORUOV ŽIVOT". Prikaz ovog u romana na esperantu je, nakon dvije godine učenja jezika, napisala Mihaela Cik, a roman možete potražiti u našoj školskoj knjižnici, budući da smo ga dobili na dar od Saveza za esperanto Hrvatske.
Roman je, naime, preveden na hrvatski jezik preko esperantskog prijevoda, a u sklopu projekta prevođenja popularnih roman za djecu i mlade putem esperanta kao jezika - mosta. Tako su tri dječje knjige iz Europe (slovenska, talijanska i hrvatski "Waitapu", Jože Horvata") prevedene na bengalski, a "Damoruov život" je iz Indije doputovao europskim čitateljima u Italiju, Sloveniju i Hrvatsku. Zanimljivo je da je projekat nastao nakon uspješnog prevođenja "Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića" Ivane Brlić-Mažuranić s esperanta na niz jezika: japanski, perzijski, bengalski, vijetnamski.
Zainteresirani mogu ovdje preuzeti Mihaelin tekst na esperantu.